Još jedna godina je prošla,
Tugom i srećom pomješana.

Još jedno proljeće nas vraća,
u vrijeme tvojih nemira.

Nema dana, a ni sata,
da na Tebe ne pomisle, da ne zaborave,
sve manguparije i nestašluke
čistim srcem napravljene.

Znam zašto odlaze,
svake godine sve ranije.
Znam da se plaše,
da ne izgube,
ono posljednje sjećanje,
sjećanje na Tebe,
što im snagu daje,
da požive i osjete,
nemire duše tvoje,
nemire što ih donosi proljeće...

 

 
           Malo je osoba velikog srca i čiste duše.
           Ti si jedna od njih.                
           Hvala Luna!