[ Plesne priče
]
29 Januar, 2012 16:20
U ranoj grčkoj umetnosti Sirene su prikazivane kao ptice s velikim glavama i nogama, a ponekad i s lavljom grivom, da bi u današnjoj popularnoj kulturi predstavljane kao polužene i poluribe, zavodljivog stasa i odličnog glasa.
U mitologiji stoji da su pevale neodoljivu i očaravajuću pesmu što je uzrokovalo pomorce da plove prema liticama i dožive brodolom.
Moja Sirena je na svu sreću žensko od glave do pete, zavidnog stasa, dok glas baš i nisam čuo, mada i ne žalim jer još uvek plovim, siguran u sebe i svoj brod.
Moja Sirena, moja generacija, je ustvari prva takmičarska partnerka, ona koju dobijete kad kao nešto već znate, pa želite da napravite korak više.
U plesu je više nego važno koga ćete izabrati za plesnog partnera, pre svega mislim na fizičku konstituciju, da ne ispadne da je partnerka veća i krupnija od partnera, ali ne treba zaboraviti
ni intelektualni sklop (što bi rekli da li se kapirate).
Ipak, kako god okreneš, u plesu ili stvarnom životu, žene su te koje pokušavaju da ostvare dominaciju (iako je ples jedina stvar u životu gde muškarci imaju prednost), pa samim tim pucaju partnerstva, drugarstva, pa i prijateljstva godinama stvarana, jer vođa može biti samo jedan, a sujeta je čudo, i u ovom sportu je ima više nego što normalan čovek može da zamisli. Jedino rešenje je popuštanje, tako realna i jednostavna reč u realnom svetu, a tako teško ostvariva.
E pa ja sam taj koji čitav život nekom popušta zarad krajnjeg cilja i ono malo mira, za kojim svi tragamo, a samo neki od nas ga ikad pronađu.
Da ne bude zabune popustiti ne znači dati drugoj osobi liderstvo, već označava neku vrstu predaje, ali ne i pokorstva ili srpski rečeno samo ti sviraj i pričaj, ja ću da ćutim i radim po svome, i na kraju će opet biti kako ja kažem.
Ćutanje je zlato, tako malo energije prospeš a tako puno postigneš.
Znam da bi me mnoge dame streljale kad bi ovo čitale , a možda i neke sa ovog bloga, ali to je realnost današnjice.
Nas dvoje smo se našli i to po osnovu oba kriterijuma, iako sam ja u startu znao šta želim od plesa, dok je nju žestoko drmao pubertet, a samim tim izlasci, zabave i sve ostalo što ide u tim godinama.
Koliko puta se desilo da me je ujutro sačekala ispred škole, vraćajući se sa žurki, moleći da odgodimo treninge, kako bi mogla da se povrati posle noćnog lumpovanja i zezanja.
Koliko je bilo teških reči i nesporazuma između nje i trenera, uvek je vodila nekakve ratove i borila se za svoja prava, prava tinejdžera koji želi i ples i život van plesa, ali nažalost to teško ide zajedno.
Kako god, ja sam uvek praštao, i dalje praštam i znam da smo se nas dvoje našli u neko pogrešno vreme, teško i puno iskušenja, posebno za mlade plesače, željne života i provoda, a s druge strane i plesnog uspeha.
Moja mala Sirena je bila najbolja partnerka u mojoj plesnoj karijeri i osoba koja se najduže zadržala u mom životu, osoba koja i dalje postoji i čini naše rumbe nezaboravnim, osoba koja obožava Parni Valjak i Gibonnija i koja bi na njihove koncerte sa mnom išla na kraj sveta, osoba puna ljubavi i razumevanja, sa onim svojim bubicama koje su me nekad dovodile do ludila :)
U mitologiji stoji da su pevale neodoljivu i očaravajuću pesmu što je uzrokovalo pomorce da plove prema liticama i dožive brodolom.
Moja Sirena je na svu sreću žensko od glave do pete, zavidnog stasa, dok glas baš i nisam čuo, mada i ne žalim jer još uvek plovim, siguran u sebe i svoj brod.
Moja Sirena, moja generacija, je ustvari prva takmičarska partnerka, ona koju dobijete kad kao nešto već znate, pa želite da napravite korak više.
U plesu je više nego važno koga ćete izabrati za plesnog partnera, pre svega mislim na fizičku konstituciju, da ne ispadne da je partnerka veća i krupnija od partnera, ali ne treba zaboraviti
ni intelektualni sklop (što bi rekli da li se kapirate).
Ipak, kako god okreneš, u plesu ili stvarnom životu, žene su te koje pokušavaju da ostvare dominaciju (iako je ples jedina stvar u životu gde muškarci imaju prednost), pa samim tim pucaju partnerstva, drugarstva, pa i prijateljstva godinama stvarana, jer vođa može biti samo jedan, a sujeta je čudo, i u ovom sportu je ima više nego što normalan čovek može da zamisli. Jedino rešenje je popuštanje, tako realna i jednostavna reč u realnom svetu, a tako teško ostvariva.
E pa ja sam taj koji čitav život nekom popušta zarad krajnjeg cilja i ono malo mira, za kojim svi tragamo, a samo neki od nas ga ikad pronađu.
Da ne bude zabune popustiti ne znači dati drugoj osobi liderstvo, već označava neku vrstu predaje, ali ne i pokorstva ili srpski rečeno samo ti sviraj i pričaj, ja ću da ćutim i radim po svome, i na kraju će opet biti kako ja kažem.
Ćutanje je zlato, tako malo energije prospeš a tako puno postigneš.
Znam da bi me mnoge dame streljale kad bi ovo čitale , a možda i neke sa ovog bloga, ali to je realnost današnjice.
Nas dvoje smo se našli i to po osnovu oba kriterijuma, iako sam ja u startu znao šta želim od plesa, dok je nju žestoko drmao pubertet, a samim tim izlasci, zabave i sve ostalo što ide u tim godinama.
Koliko puta se desilo da me je ujutro sačekala ispred škole, vraćajući se sa žurki, moleći da odgodimo treninge, kako bi mogla da se povrati posle noćnog lumpovanja i zezanja.
Koliko je bilo teških reči i nesporazuma između nje i trenera, uvek je vodila nekakve ratove i borila se za svoja prava, prava tinejdžera koji želi i ples i život van plesa, ali nažalost to teško ide zajedno.
Kako god, ja sam uvek praštao, i dalje praštam i znam da smo se nas dvoje našli u neko pogrešno vreme, teško i puno iskušenja, posebno za mlade plesače, željne života i provoda, a s druge strane i plesnog uspeha.
Moja mala Sirena je bila najbolja partnerka u mojoj plesnoj karijeri i osoba koja se najduže zadržala u mom životu, osoba koja i dalje postoji i čini naše rumbe nezaboravnim, osoba koja obožava Parni Valjak i Gibonnija i koja bi na njihove koncerte sa mnom išla na kraj sveta, osoba puna ljubavi i razumevanja, sa onim svojim bubicama koje su me nekad dovodile do ludila :)
Da, to je moja mala plesna Sirena, jedna jedina, najbolja.
P.S. Samo za tebe, Tvoja pesma i naša rumba, forever ;)
29/01/2012, 16:58
baddancer, PREDIVNA prica, tako lepo ispricana...
znam tacno o cemu pricas i koliko je tesko naći pravog partnera/partnerku...i koliko je to važno u plesu, ali i u životu...
i da, u pravu si, ja jesam žena, ali neću te streljati zbog opisa, jer je to zaista tako, znam da jeste...rekao si istinu...
Mala sirena će biti ponosna ako ovo pročita...divan si...
29/01/2012, 17:06
Blago tvojoj sireni sto te ima:)
29/01/2012, 17:13
e Luna, sad je lakse kad je jedno zensko na mojoj strani. Nadam se da ce jednom ovo procitati :)
29/01/2012, 17:13
@casper, ma blago meni sto ja imam nju :)
29/01/2012, 17:22
Pravi si muškarac.
Poštuješ i razumeš ženu, pa iako vidiš ženske bubice, umeš da taktično izbegneš konflikte.
Ceo post mi se jako dopao, a naročito tvoj komentar, blago vama obojma kad imate jedno drugo.
29/01/2012, 17:28
Hvala Neno, mada zao mi je sto vise ne igramo zajedno. Sad su tu samo plesne veceri i poneka rumba, ali i to je sasvim dovoljno ako znamo da cenimo!
29/01/2012, 18:33
Poturi joj nekako ovu priču, neko da joj kaže.
Muškarcima koje nagovaram da počnu da plešu kažem da je to jedina aktivnost u kojoj su muškarci apsolutne vođe i apsolutno muževni.
29/01/2012, 20:34
Stvarno steta ako ovo ne procita. Pozdrav :)
29/01/2012, 22:53
@sanjarenja, a kad krenu da plesu pa ih dovati neka mala opasna, onda ce shvatiti da i nije bas tako :D
29/01/2012, 22:54
@merkur, procitace jednog dana :) Pozdravljam i ja tebe ;)
30/01/2012, 00:41
I ja kazem blago sireni sto te ima. :)
Baddancer, divan si :)
30/01/2012, 10:28
eee muckos muckos :)
30/01/2012, 22:04
Ne razumem žene koje žele dominaciju - ne želim, nikada nisam i nikada neću !
A lepo je kada je neko blizu, iako su trzavice i sto čuda ivek prisutne ...
Za ćutanje : bravo ! ;)
30/01/2012, 22:15
Mimche, surov je zivot, tek ces ga okusiti, ali samo hrabro, a cutanje, to je vise mana nego vrlina, ali ona najpozitivnija...:)
30/01/2012, 22:25
Iskreno se nadam da će tvoja sirena ovo pročitati. Priča je puna topline i emocije. Pozdravče!
30/01/2012, 22:37
I ja se nadam Roksi :) Sweet dreams!